VRSTE ZRAČENJA


< < <   RADIESTEZIJA I RADIONIKA


U svijetu oko nas postoji veliki broj različitih štetnih zračenja koja nas okružuju i na nas djeluju gdje god se mi nalazili. Ta zračenja najčešće potiču iz prirodnih izvora, ali se javljaju i kao rezultat čovjekovog djelovanja i razvoja suvremene tehnologije.

Ovisno o njihovom porijeklu, razlikujemo prirodna i tehnička zračenja. Prirodna zračenja su kozmička zračenja koja dolaze iz svemira, te geopatogena zračenja, tj. podzemna zračenja koja dolaze iz zemlje.

    Tehnička zračenja su zračenja koja je svojim djelovanjem stvorio čovjek i koja nastaju iz različitih električnih izvora i tehničkih uređaja.

 


KOZMIČKA ZRAČENJA

448

Kozmičko zračenje se sastoji od nabijenih čestica, jezgara raznih kemijskih elemenata ili pak elektrona, pozitrona i drugih subatomskih čestica koje nam iz svemira dolaze gotovo svjetlosnom brzinom kao produkt reakcije u zvijezdama i pogađaju Zemlju sa svih strana.
8% ukupnog radioaktivnog zračenja prisutnog na Zemlji otpada na kozmičko zračenje.


Naziv kozmičko zračenje označava galaktičko kozmičko zračenje koje dolazi izvan Sunčevog sustava, s područja cijelog Mliječnog puta. No, termin također uključuje i ostale vrste energetskih čestica u svemiru poput jezgara i elektrona ubrzanih procesima na Suncu te onih iz međuplanetarnog prostora.

Energija kozmičkih zraka obično se mjeri u MeV (megaelektronvoltima) ili GeV (gigaelektronvoltima) dok većina galaktičkih kozmičkih zraka ima energiju između 100 MeV i 10 GeV. Čestica s najviše energije dosada zabilježena imala je 3 × 10^20 eV.

Kozmičke zrake uglavnom su ionizirane atomske jezgre, od toga 89% protona, 9% alfa čestica, 1% čine jezgre težih elemenata, a elektroni, neutrini i gama zrake ostatak. Ovisno o svojstvima i izvoru iz kojeg dolazi, kozmičko se zračenje dijeli na četiri podvrste:

• galaktičke kozmičke zrake: atomske jezgre kojima su otrgnuti elektroni; dolaze iz naše galaksije, no izvan Sunčevog sustava.
• solarno: zračenje koje se povezuje sa bljeskovima na Suncu
• zračenje ultra visoke energije: zračenje iznimno visoke energije koje dolazi iz još neotkrivenih izvora
• kozmičko zračenje s anomalijom: zračenje neočekivano male energije, dolazi iz međuzvjezdanog prostora, s ruba heliopauze (granica Sunčevog sustava)

Štetna prirodna zračenja koja dolaze iz svemira nazivaju se kozmičkim zračenjima. Kao oblik patogenih zračenja manje su poznata, jer im se veća pozornost počela poklanjati tek posljednjih 50 godina, a najpoznatija zračenja ove vrste su Hartmannova i Curryjeva mreža.

Hartmannova mreža
Hartmannova mreža je globalna mreža koja se prostire preko cijele zemaljske kugle, a ime je dobila po istaknutom znanstveniku i doktoru medicine Ernstu Hartmannu koji je postojanje i štetnost ove mreže dokazao još 1952. godine.

Hartmannova mreža sastoji se od magnetskih linija debljine oko 21-25 cm koje se prostiru u smjerovima sjever-jug (meridijani) i istok-zapad (paralele), pri čemu su meridijani međusobno udaljeni oko 2,5 metra, a paralele oko 2 metra. Ove magnetske linije oblikuju nevidljive "zidove" koji se uzdižu okomito, a budući da se sastoje od energije, one prolaze kroz sve fizičke prepreke pa tako i kroz naše tijelo.

Osobito opasnim smatraju se sjecišta Hartmannovih linija koja se nazivaju se Hartmannovi čvorovi, jer sadrže snagu i meridijana i paralela, a njihovo štetno djelovanje višestruko se pojačava ako se na mjestu čvora nalazi još neko štetno zračenje, npr. podzemne vode. Koliko opasne mogu biti te geopatogene točke, znali su još stari Kinezi koji su mjesta na kojima se sijeku različita štetna zračenja slikovito nazivali "demonova vrata".

 

Curryjeva mreža
Curryjeva mreža se također prostire preko cijele zemaljske kugle, ali u smjeru sjeveroistok –jugozapad, pa je u odnosu na Hartmannovu ova mreža postavljena dijagonalno. Ovu mrežu čine linije širine oko 60 cm koje su međusobno udaljene oko 3 - 3,5 metra, a ime je dobila po znanstveniku, dr. med. Manfredu Curryju, osnivaču Bioklimatskog instituta u Bavarskoj.

 

Budući da dolazi iz svemira, koji još uvijek nije toliko "zagađen" kao Zemlja, ali i zbog toga što je kod ove mreže razmak između snopova silnica veći pa je koncentracija energije manja, Curryjeva mreža ima nešto slabije djelovanje od Hartmannove, iako i ona može biti vrlo opasna, osobito u kombinaciji s drugim zračenjima.

 

Ovisno o vanjskim utjecajima, intenzitet Curryjeve mreže može varirati, pa je tako npr. u vrijeme punog mjeseca Curryjeva mreža gotovo dva puta jača od čvora globalne mreže, a budući da je noću za 2/3 veća nego danju, vrlo često utječe na poremećaje u spavanju.

 

Kao i kod Hartmannove mreže, i sjecišta Curryjevih linija (Curryjevi čvorovi) smatraju se jako patogenima. No, najopasnija sjecišta od svih su tzv. crne točke – mjesta na kojima se preklapaju Hartmanovi i Curryjevi čvorovi s npr. podzemnim vodenim tokom ili nekim oblikom tehničkog zračenja.

 

 

GEOPATOGENA ZRAČENJA

450Osim kozmičkih zračenja, u skupinu prirodnih zračenja spadaju i geopatogena tj. podzemna zračenja. Podzemna zračenja su niskofrekventna zračenja koja dolaze iz zemlje, a mogu biti uzrokovana zračenjima podzemnih voda, geološkim rasjedima, pukotinama, te zračenjima raznih ruda i metala koji se nalaze u zemljinoj kori. Od svih geopatogenih zračenja, najpoznatija i najviše istraživana su zračenja podzemnih voda.

Kako "izvor života" postaje "izvor bolesti"?
Voda je izvor života, i općenito reći da voda zrači štetno nije posve u redu. No, problem kod podzemnih tokova nastaje zbog toga što protječući kroz zemlju voda prolazi kroz različite rude i minerale pri čemu nastaje trenje, a samim time i statički naboj, te vrlo negativni električni efekti koji izuzetno štetno djeluju na čovjekov organizam.

Tako zapravo zračenja podzemnih voda nastaju kao produkt trenja između molekula vode i minerala iz zemlje, a ovisno o strukturi materijala kroz koje prolazi, tj. vrsti ruda i minerala kroz koje voda teče, ovisi i štetnost toka.
Jače, brže, više... štetnije

Osim o sastavu tla, štetnost podzemnih voda ovisi i o dinamici toka. Naime, podzemne vode mogu imati šire ili uže tokove, teći na različitim dubinama, te pod različitim kutovima, a upravo o veličini, brzini i nagibu toka ovisi i sam intenzitet zračenja. Tako je najjači i najštetniji vertikalni signal, dok su ostali popratni signali manje štetni.

Štetno zračenje podzemnih voda dodatno se pogoršava ukoliko se vodeni tokovi sijeku s nekim drugim zračenjima, a budući da smo ovim utjecajima najviše izloženi dok spavamo, izrazito je važno da krevet ili mjesto na kojem provodimo puno vremena bude izvan dometa podzemnih voda.

Izbjegavanjem tokova podzemnih voda ili njihovom neutralizacijom putem postavljanja različitih zaštita od zračenja, mogu se izbjeći mnogi zdravstveni problemi, spriječiti nastajanje ozbiljnih bolesti, te ublažiti pa čak i potpuno izliječiti već nastale tegobe.

 


TEHNIČKA ZRAČENJA

Cijena "lagodnijeg" života
Suvremeni način života donio nam je niz tehnologija koje nam olakšavaju život i rad, no istovremeno, taj nam je napredak donio i mnoštvo uređaja koji zrače. Tako smo u želji za što "lagodnijim" životom stvorili hrpu "inovacija", životne prostore nakrcali svim mogućim "dostignućima", okružili se raznoraznim uređajima, a onda se sve više počeli žaliti na nesanicu, bezvoljnost, glavobolju, nedostatak energije, iscrpljenost...

Osim što smo se okružili nizom uređaja, dodatni problem predstavlja i to što više električnih uređaja koji nisu ispravno spojeni na električnu mrežu mogu uspostaviti međusobnu komunikaciju te tako stvoriti rezonantna zračenja. Tako npr. u slučaju "udruživanja" TV, video i audio uređaja dolazi do stvaranja još jačeg interferentnog zračenja koje jako slabi naš imunitet i djeluje razarajuće na stanice organizma, zbog čega može doći i do pojave teških bolesti.

Izvori tehničkih zračenja
U tehnička zračenja spadaju sva zračenja koja dolaze od raznih električnih i tehničkih izvora – od TV i radio aparata, video uređaja, mobitela, mikrovalnih pećnica i računala pa sve do visokonaponskih dalekovoda, trafostanica, električnih instalacija, satelitskih antena, odašiljača i prijamnika...

Mnogi stručnjaci upravo tehnička zračenja smatraju glavnim krivcima za sve veći i brži razvoj teških oboljenja. Naime, prema nekim istraživanjima u prvoj polovici 20. stoljeća prosječno razdoblje za nastanak bolesti trajalo je oko 8 godina. Danas se oboljenja javljaju u mnogo kraćem vremenu upravo zbog sve prisutnijih tehničkih zračenja koja dodatno pojačavaju štetnost prirodnih zračenja.

Posljedice tehničkih zračenja na naš organizam mogu biti različite ovisno o vrsti zračenja, jačini i dužini izloženosti tom zračenju, kao i osobnoj osjetljivosti svakoga od nas, no jedno je sigurno – izlaganje tehničkim zračenjima u većoj ili manjoj mjeri narušava ljudsko zdravlje. Pridodamo li tome i sveprisutna prirodna zračenja, dolazimo da zaključka da smo, gdje god se nalazili i što god radili, uvijek izloženi nekom obliku štetnog zračenja.

Što nije u redu u vašem uredu?
Često ste umorni, bezvoljni i napeti... Nedostatak energije pripisujete napornom danu u uredu, hrpi sastanaka, stresu, preopterećenosti... No, što ako je uzrok vaših poteškoća u štetnim zračenjima koja vas okružuju?

Dovoljan je samo jedan pogleda na "prosječan ured" pa da shvatite koliko računala, monitora, printera, fotokopirnih aparata, mobilnih telefona i sličnih uređaja vas okružuje i svakodnevno "napada" svojim poljima negativne energije. Možete li uopće zamisliti koliko loše energije "upijete" sjedeći u takvom prostoru svaki dan po 8 ili 9 sati?

Elektrosmog i interferentna zračenja
Elektromagnetna zračenja stvara svaki uređaj koji se napaja električnom energijom, ali i sve pripadajuće instalacije, utičnice, prekidači, pa čak i produžni kablovi koji se protežu ispod naših radnih stolova... Računala su pak uređaji koji nikad ne dolaze sami, već uz sebe uvijek imaju i još nekoliko dodatnih uređaja poput npr. monitora, printera, skenera... a svaki od njih ima svoje kablove, svoja elektromagnetna zračenja. Budući da se svi ovi uređaji nalaze koncentrirani na jednom mjestu, oni uzrokuju stvaranje snažnog električnog polja na tom mjestu, koje štetno djeluje na naše tijelo.

No, osim što veliki broj električnih uređaja na jednom mjestu stvara intenzivna elektromagnetska zračenja, tzv. elektrosmog, dodatni problem predstavlja i to što ti uređaji, ukoliko nisu ispravno spojeni na električnu mrežu, mogu uspostaviti međusobnu komunikaciju te tako stvoriti rezonantna zračenja.

Tako npr. u slučaju "udruživanja" više računala dolazi do stvaranja interferentnog zračenja koje snažno djeluje na slabljenje imuniteta, što kod osoba koje su jako osjetljive na elektromagnetna zračenja može dovesti do problema s kroničnom premorenošću, alergijama, čestim glavoboljama, nesanicom, pa čak i srčanim tegobama.

Moja kućica – moja slobodica
Činjenica je da su računala postala sastavni dio radnih i životnih sredina, no zbog koristi koje imamo od njih nikako ne bismo smjeli zanemariti njihova štetna djelovanja. Postoje mnoga istraživanja koja upozoravaju da su dugotrajni boravci u prostorijama s puno monitora štetni za zdravlje, a kod osoba koje dosta vremena provode u takvim prostorijama, često se mogu utvrditi niske razine vitamina i minerala, problemi s vidom, česte glavobolje, malaksalost i opći umor.

Pa kad već na radnim mjestima ne možemo pobjeći utjecaju elektrosmoga i tehničkih zračenja, utoliko je važnije da vlastiti dom pretvorimo u oazu dobrih vibracija i sredinu u kojoj ćemo što manje biti izloženi utjecaju štetnih zračenja.

Prvi korak prema boljem i zdravijem životu jest izbacivanje svih električnih uređaja iz spavaće sobe...

 

Ionizirajuće zračenje i čovjek

447    U današnje vrijeme sve češće se spominje pojam zračenje. Ljudi žive u strahu od nepoznatog. Boje se, no svejedno koriste sprave koje emitiraju zračenje. Od mobitela i mikrovalnih peći pa do nuklearnih elektrana i reaktora.
    Tko zna kolika je opasnost od tih zračenja? U ovoj temi ću pokušati objasniti i pojasniti neke stvari vezane uz ionizirajuće zračenje i njegov utjecaj na čovjeka.

    Ionizirajuće zračenje je prijenos energije česticama ili fotonima, koje ima dovoljno veliku energiju da bi ioniziralo neku tvar s kojom se nađe u međudjelovanju. Promjene sastava atoma i jezgre atoma ili energijskog stanja atoma uzrokuju emitiranje fotona ili čestica. Postoje dva osnovna oblika ionizirajućeg zračenja, čestično i elektromagnetsko zračenje. Podjela na čestično i elektomagnetsko zračenje nije nužna jer se katkad neke čestice ponašaju kao valovi.


    Još 1945. godine dogodila su se nažalost prva testiranja nuklearnih eksplozija na ljudima, vjerujem da je većina ljudi čula za Hiroshimu (6. 8. 1945.) i Nagasaki (9. 8. 1945), te za eksploziju u nuklearnij elektrani Černobil (26. 4. 1986.).

    U podmornicama koje u današnje vrijeme koriste nuklearna goriva, nalaze se nuklearni reaktori.

    More samo po sebi također zrači. To nisu jedina zračenja koja nas okružuju i s kojima svakodnevno dolazimo u dodir.

    Rendgensko zračenje je također ionizirajuće zračenje s kojim se susreće velik broj ljudi, a katkad i njihovih ljubimaca. Koristi se u medicinske svrhe. Za pronalazak prijeloma, pronalazak stranih tjela i tkiva u tjelu, otkrivanje raka i u nekim slučajevima kada je to moguće liječenje raka.

    Tu je također i kozmičko zračenje na čiji je utjecaj (u malim količinama) čovjek navikao, jer je u prirodi prisutno mnogo od samih početaka galaksija, pa tako i naše, dakle starije je i od Zemlje te su sve vrste na Zemlji od početaka navikle na toliku količinu zračenja i ne stvara nam nikakve anomalije, ali povećana razina zračenja može imati smrtne ishode. S porastom nadmorske visine se povećava razina kozmičkog zračenja.

    Radioaktivni materjali ne moraju nužno biti štetni, neke u malim količinama koristimo u obradi prehtambenih proizvoda i u medicini. U medicini se koriste u dijagnostici i istraživanjima. Neki se radioizotopi koriste u poljoprivredi za kontrolu zrijanja ubranih pladova, spriječavanje klijanja, zaštitu od parazita i nametnika, itd. Koriste se za poboljšavanje kvalitete biljnih i životinjskih kultura, plodnost i otpornost su najčešće ciljevi koje treba poboljšati. Koriste se za analizu minerala, u industriji za traženje oštećenja, itd. Koriste se i u detektorima dima, i policija ih također koristi posebno forenzičari, koriste se još i za analizu onečišćenja okoliša i još u brojne druge svrhe.

    Najvažnije je napomenuti da bez nuklearnih reakcija ne bi bilo ni života ni drugih elemenata osim vodika, a produkt tih nuklearnih procesa je ionizirajuće zračenje. Problem s ionizirajućim zračenjem je taj što su ga ljudi počeli proučavati tek nedavno jer ga se ne može opaziti bez mjernih instrumenata tako da ga nisu opažali poput nekih drugih procesa u prirodi. I za razliku od nekih drugih procesa na koje su se navikavali i koje su kroz godine upoznavali ionizirajuće zračenje je nešto poprilično novo.

 

Izvori ionizirajućeg zračenja

Ionizirajuće zračenje nastaje u nuklearnim procesima, kočenjem brzih čestica, promjenom elektonskih energetskih nivoa, i ubrzavanjem naelektriziranih čestica u električnim ili promjenjivim magnetskim poljima. Uređaji ili tijela koja zrače ionizirajućim zračenjem nazivaju se izvori ionizirajućeg zračenja. Oni mogu biti prirodni ili umjetni te privremeni ili trajni, a razlikujemo ih po vrsti zračenja koje emitiraju, energiji, svojstvima fotona ili čestica koje emitiraju, itd. Vrlo važan radi prijenosa, pohranjivanja, praktične primjene i radi zaštite je podatak je li izvor trajan ili povremen.

Prirodni izvori

Prirodni izvori ionizirajućeg zračenja su prirodno radioaktivne tvari, nuklearni procesi u zvijezdama od koji potječe kozmičko zračenje, te tvari koje u međudjelovanju s prirodnim izvorima zračenja emitiraju sekundarno zračenje. Na njih ne možemo utjecati, osim u rijetkim slučajevima.

Umjetni izvori

Umjetni izvori su tvari i čestice koju su nastale utjecajem čovjeka tj. tvari i čestice koje su umjetno nastale nuklearnim eksplozijama, nuklearnim reakcijama u reaktoru, u akceleratorima čestica i tvarima koje u međudjelovanju s umjetnim izvorima zračenjem emitiraju sekundarno zračenje.

  

Elektromagnetsko zračenje

449

Elektromagnetsko zračenje nastaje uglavnom pri promjeni energijskog stanja na razini atoma, npr. promjenom energijske razine elektrona u elektronskom omotaču, kočenjem elektrona koji se kreću velikom brzinom te u nuklearnim procesima. Osnovna svojstva elektromagnetskog zračenja su: brzina širenja, energija fotona, frakvencija i valna duljina.

Veličine koje opisuju elektromagnetsko zračenje:

1. Brzina
Brzina širenja elektromagnetskog zračenja je brzina svjetlosti i iznosi približno 3 x 108 m/s točnije 2,99792458 x 108 m/s.

2. Valna duljina
Valna duljina je omjer brzine širenja i frekvencije. Ponekad se radi njihove prodornosti, zračenja kraćih valnih duljina nazivaju tvrda zračenja, a ona duljih mekim zračenjima.


3. Energija
Energija fotona ovisi o frekvenciji zračenja. Mjeri se u julima (J) ili u elektron voltima (1eV = 1,60216 x 10^-19 J).

E = h x f

Gdje je h Planckova konstanta, h = 6,626068 x 10-34 J•s = 4,135667 x 10^-15 eV•s

 

 


Čestično zračenje

Čestično zračenje naziva se još i korpuskularno zračenje, a nastaje ubrzanjem čestica u promjenjivom magnetskom ili električnom polju ili raspadom jezgre atoma. Osnovna svojstva čestičnog zračenja su: brzina, energija čestica, količina gibanja, masa i naboj.

Veličine koje opisuju čestično zračenje

1. Brzina
Brzina čestica je velika, ali manja nego kod elektromagnetskog zračenja.

2. Masa
Masa čestica koja se giba je veća nego masa čestice koja miruje iako je to tek izrazitije pri brzinama koje su bliže brzinama svjetlosti.

3. Količina gibanja
Količina gibanja ovisi o masi i brzini, a mjeri se u (kg•m/s, N•s).

p = m x v

4. Energija
Energija čestice je kinetička energija tako da ovisi o masi i brzini, a mjeri se u (J, eV).

E = m x v^2

5. Naboj
Naboj je pozitivan ili negativan cjelobrojni množitelj elementarnog naboja.

Q = n x e

Gdje je nEZ, a e = 1.602176 x 10^-19 C.
n je broj iona, a e je elementarni naboj (naboj protona i negativni naboj elektrona, jedna od konstanti), mjerna jedinica mu je kulon (C).

 

Vrste ionizirajućeg zračenja

455     α – zračenje
    β – zračenje
    δ – zračenje
    γ – zračenje
    Rendgensko zračenje
    Kozmičko zračenje
    Elektronsko zračenje
    Neutronsko zračenje
    Ostala zračenja

 

α – zračenje

α - zračenje je roj alfa čestica koje se sastoje od dva neutrona i dva protona. Prethodi mu α-raspad u kojem novonastala jezgra ima 2 protona i 2 neutrona manje, a oslobađa se α - čestica. Te čestice su u biti ionizirane jezgre helija jer imaju naboj +2e. Kada se izbacuju iz jezgre te čestice imaju energiju od nekoliko MeV. Zračenje ima mali doseg koji iznosi samo nekoliko centimetara u zraku.

β – zračenje

β - zračenje je roj elektrona ili pozitrona koje nazivamo beta česticama, one se izbacuju iz nestabilnih jezgara. U početku se tako nazivalo zračenje koje se sastojalo od elektrona dok se danas beta zračenjem naziva svako zračenje koje se sastoji od elektrona (β-) ili pozitrona (β+) čestica, kojima su brzine priblizno od 0,3 do 0,9 c. β - zračenje se spontano emitira iz nestabilnih jezgri prilikom β - raspada.
(c = brzina svjetlosti)

δ – zračenje

δ – zračenje je naziv za roj elektrona i protona oslobođenih ionizacijom tvari, a njihove su energije tolike da mogu sekundarno ionizirati tvar.

γ – zračenje

γ - zračenje je zračenje elektromagnetskih valova valnih duljina kraćih od ultraljubičestog zračenja tj. valnih duljina manjih od 10^-13m. Sastoji se od fotona energije od nekoliko keV. Nastaje energijskim prijelazima nestabilnih atomskih jezgara, anhilacijom čestica i usporavanjem vrlo brzih čestica.

 

Rendgensko zračenje

451Rendgenska zračenje se tako nazivaju prema Wilhelm Conrad Röntgen-u (1845.-1923.) koji ih je otkrio 8. studenog 1895., a za to otkriće 1901. godine dobiva prvu Nobelovu nagradu za fiziku. Sastoje se od valova kratkih valnih duljina približno od 10-10 do 10-13m.

Katkad se naziva X-zračenjem, a tako se zvalo u početku. Tada se proizvodilo u rendgenskim cijevima. Danas se sva zračenja takvih valnih duljina nazivaju rendgenska zračenja. Ona prizvedena bombardiranjem mete ubrzanim elektronima se sastoje od dvije komponente, karakterističnog i zakočnog zračenja. Danas se koriste za mnoge stvari, od sigurnosti i medicine do fotografije i restauriranja slika.

Elektronsko zračenje

Elektronsko zračenje se sastoji od roja brzih elektrona koji nastaju ili izbacivanjem elektrona iz elektronskog omotača ili ubrzavanjem u akceleratoru. Najsličnije je beta zračenju.

Neutronsko zračenje

Neutronsko zračenje se sastoji od roja brzih neutrona. Nastaje kao posljedica nuklearnih procesa. Dio je kozmičkog začenja i zračenja nestabilnih teških jezgara. U nuklearnim reaktorima za vrijeme lančane fsije nastaje jako neutronsko zračenje.

Ostala zračenja

Ostala zračenja su čestična zračenja: protonsko, deutronsko, tritonsko, teškoionsko, itd. Ime dobijaju po česticama od kojih se sastoje.

 preuzeto s: epicentar.eu i crozona.hr

 


< < <   RADIESTEZIJA I RADIONIKA


 

info@zazivot.com

Udruga "Za Život"
Palinovečka 43
10000 Zagreb